Tekst preuzet sa sajta Prosvjetnog rada. Zahvaljujemo se gospodinu Miroju Vukoviću, glavnom uredniku Prosvjetnog rada, za saglasnost oko preuzimanja ovog teksta.
10.03.2010.
Izvor:
Prosvjetni rad – elektronsko izdanje
(www.prosvjetnirad.co.me)
PROSVJETNI RAD, br. 1-2 od 02. 02. 2010.
Tema “Prosvjetnog rada”:
Informatička pismenost u školama
KOMPJUTER OSNOVNO NASTAVNO SREDSTVO NOVOG VREMENA
Postoje razni vidovi i mogućnosti sticanja znanja iz informaciono-komunikacionih tehnologija, ali je najbolji, najjeftiniji i najmasovniji način putem redovnog obrazovnog sistema, kroz obavezne i izborne predmete.
Prije nekoliko godina bilo je 150 učenika na jedan kompjuter, sada je proporcija smanjena na 16:1, a predviđeno je da u budućnosti bude na jedan računar pet đaka.
Nastavnik koji odbija da postane dio informatičkog društva naprosto nije dorastao generacijama sadašnjih učenika
Danas gotovo nijedan posao ne može da se obavi bez upotrebe kompjutera i drugih oblika savremene tehnologije. Djeca sa njim odrastaju kao sa igračkom. Zato i ne čudi što većina pripadnika mlađe generacije, počevši od osnovnoškolskog uzrasta, u mnogim slučajevima vještije barataju kompjuterima nego njihovi roditelji, pa i nastavnici. Ovo znanje je jedan od uslova za lakše dobijanje informacija, ali je i dio opšte pismenosti i kulture ličnosti. Stoga se nametnula potreba da se i crnogorski obrazovni sistem uključi u stvaranje informacionog društva. Prvi korak je bio izrada Strategije razvoja informacionog društva 2009-2013. godine. U tom dokumentu dat je značajan aspekt obrazovanju i urađena je posebna oblast Strategije, pod nazivom e-obrazovanje.
Iz OŠ “Boro Ćetković”, Podgorica
Na ključne segmente tog domukenta ukazao nam je Radovan Rutešić, savjetnik ministra prosvjete za aj-si-ti standard (ICT – information and comunication technologies, informacione i komunikacione tehnologije). “U školskom sistemu učenici treba da steknu osnovnu informatičku pismenost i sklonosti ka korišćenju aj-si-tija. Kretanje društva u pravcu uvođenja informacionih i komunikacionih tehnologija u sve sfere života, kao i mnogobrojni specifični zahtjevi modernih tehnologija uslovili su potrebu prilagođavanja obrazovnih sistema takvom okruženju. Ministarstvo prosvjete i nauke Crne Gore dalo je proteklih nekoliko godina dalo prioritet uvođenju aj-si-tija u obrazovni proces, rukovodeći se glavnim projektom MEIS (Montenegro Education Information Sustem – Crnogorski obrazovni informacioni sistem) iz 2003. Za uspostavljanje informatičkog društva, neophodno je imati visok stepen razvijenosti kompjuterske infrastrukture. Međutim sva ta mašinerija je praktično beskorisna ukoliko ne postoji informatički obrazovano društvo. Postoje razni vidovi i mogućnosti sticanja aj-si-ti znanja, ali je sigurno da je najbolji, najjeftiniji i najmasovniji način putem redovnog obrazovnog sistema, kroz obavezne i izborne predmete”, kazao je Rutešić, dodajući da je aj-si-ti takođe i veoma bitna karika u sistemu doživotnog učenja.
Uvođenje te tehnologije zahtijeva velika sredstva i vrijeme, jer je nemoguće odjednom nabaviti kompletnu opremu, instalirati kompjuterske mreže, a posebno obučiti sve nastavnike za korišćenje, pa je neohodno njegovo fazno uvođenje u obrazovanje. Što se Crne Gore tiče, stepen uspješnosti sprovođenja aj-si-tija razlikuje se u zavisnosti od obrazovnog nivoa (predškolsko, osnovno, srednje, univerzitetsko), opremljenosti kompjuterima, dostupnosti internetau, obučenosti nastavnika, primjene elektronskih sadržaja u nastavi… To je potvrdila i slika stanja u školama koje smo obišli povodom ove problematike.
Po potrebi
Kada je o savremenom načinu usvajanja znanja riječ, u nikšićkoj Osnovnoj školi “Luka Simonović”, nažalost, ne mogu se pohvaliti velikim postignućem. Naime, osim kompjuterske opreme, (administarcija, zbornica, psiholog), kao i obuke koja je u dva navrata realizovana za zaposlene, predmetna nastava nije mijenjala formu. Ipak, djeci su veoma zanimljiva savremena sredstva komunikacije, te ih brzo usvajaju kako na redovnim tako i na časovima izborne nastave u VII, VIII i IX razredu, kao i na sekcijama informatike. I u OŠ “Mileva Lajović-Lalatović” u Nikšiću dva nastavnika tehnike i informatike prošla su obuku za koordinatore informatičkog osposobljavanja zaposlenih. Ove školske godine u VII, VIII i IX razredu zastupljeni su predmeti koji pripadaju oblasti informatike. Veći broj učenika VII razreda uzeo je za izborni predmet računarsku obradu i dizajn teksta, a oni u IX za obradu grafike i digitalne fotografije. Učenici VII razreda Lakić Brajković, Nikola Tomašević i Filip Aleksić izražavaju zadovoljstvo stečenim vještimama na časovima izborne nastave, dodajući da su naučili kako da kreiraju foldere, kopiraju tekst, kao i varijante mijenjanja izgleda teksta. Rajka Milatović, profesorica tehnike i informatike i aj-si-ti koordinatorka u školi, kaže da su uglavnom svi nastavnici uspjeli da savladaju osnove informatičke pismenosti. Ono što smatra posebnim uspjehom jeste to što su starije kolege koje su u početku pokazivale otpor prema savremenom načinu komunikacije, vremenom ga ipak prihvatili. Jedan dio mladiđih kolega koristi i Excel program kada je potrebna uobičajena obrada podataka na polugođu.
OŠ “Branko Božović” iz Podgorice kompjuterski je opremljena kao i većina osnovnih škola (učionica, zbornica, stručni saradnici i administracija). Prema riječima pomoćnika direktora Slobodana Radomana, računarski je opismenjeno oko 90 odsto nastavnika. Obuka je bila organizovana kada je krenula upotreba računara u nastavi, da bi kasnije bila praktikovana uglavnom pojedinačno, po potrebi. “Uvijek smo spremni, i prije i poslije nastave, da svakom nastavniku pružimo neophodnu informaciju i objašnjenje u vezi sa radom na kompjuteru”, kaže Radoman i dodaje da se u njihovoj kompjuterskoj učionici, pored informatike, kao obaveznog, i izrade multimedijalne slajd prezentacije, izbornog predmeta, održavaju časovi i iz drugih oblasti.
Slična je situacija i u OŠ “Boro Ćetković” iz Podgorice, u kojoj su planirali da u drugom polugođu organizuju obuku nastavnika za rad na kompjuteru. U toj školi informacione tehnologije se koriste za predmete: zanimljiva geografija, geografija, istorija, likovna, te muzička kultura i za video prezentacije pojedinih lekcija. Jelica Đuretić, nastavnica geografije, kaže da joj ovaj vid izvođenja nastave znatno pomaže da razvije diskusiju sa djecom o određenoj problematici. Njena koleginica Nada Vukosavljević, koja predaje tehniku i informatiku i biologiju, dodaje da čak i nemaju dovoljno vremena koliko bi djeca željela da rade na kompjuteru. Nastava je organizovana tako što jedan čas rade teoriju, a naredna dva praktično na kompjuteru.
U podgoričkoj OŠ “Milorad – Musa Burzan”, koja ima 26 kompjutera, naše sagovornice Branka Lakić, direktorica, i Anka Kovačević, koordinatorka za aj-si-ti, kažu da je većina njihovih kolega osposobljena za rad na kompjuteru, a u toku je i kurs za obuku ostalih nastavnika. Nekoliko računara je smješteno u zbornici, tako da pristup imaju svi zaposleni i sve ih više koriste za pripremanje časova. Učenici poručuju da im upotreba kompjutera pomaže da bolje savladaju gradivo i iz drugih oblasti, a nastava tehnike i informatike omogućava nekim đacima koji nemaju kompjuter kod kuće da nauče ili poboljšaju svoj rad na računaru.
Interesovanje učenika veliko
Prvu kompjutersku učionicu u Crnoj Gori dobila je OŠ “Sutjeska” iz Podgorice, još 1999/2000. godine. Raspolagala je sa 16 kompjutera povezanih na internet, i ubrzo dobila svoj veb-sajt – www.ossutjeska.me. “Poklanjali smo veliki značaj informatičkom opismenjavanju đaka i nastavnika, pa smo odmah organizovali i kurseve. Na inicijativu nastavnika i uprave škole, a uz saglasnost Ministarstva prosvjete i nauke, 2001. godine broj časova iz informatike u okviru tehničkog obrazovanja u VII i VIII razredu povećan je sa 14 odnosno 18, na 35 časova, tako da su đaci u drugom polugodištu sedmog i u prvom polugodištu osmog razreda izučavali informatiku. Oformljena je informatička sekcija koja je uspješno radila. Đaci su više puta osvajali prva mjesta na Republičkom takmičenju. Takođe, tim učenika je redovno učestvovao na međunarodnom takmičenju za najbolju multimedijalnu prezentaciju pod nazivom “Join Multimedia” u Minhenu i svaki put je odabrana među najboljim između desetina hiljada prezentacija”, saznajemo od direktora škole mr Veska Gagovića.
Školske 2004/2005. godine stara oprema zamijenjena je novom. Učionica je obogaćena sa još kompjutera koji su donacija Agencije SAD za međunarodni razvoj (USAID). Svi računari u školi su povezani na ADSL.
“Zainteresovanost učenika za ovu oblast je izuzetno velika pa im svake godine ponudimo izborne predmete. Ove godine imamo šest grupa po 20 učenika, od kojih su tri grupe sedmog razreda opredijeljene za računarsku obradu i dizajn teksta, a tri grupe osmog razreda za izradu grafike i obradu slike i fotografije”, kaže aj-si-ti kooridnator u “Sutjesci” Danka Rašković koja posebno ističe rad petočlanog veb tima učenika koji vrijedno uređuju školski sajt uz dobru saradnju sa nastavnicima i upravom škole. Na toj adresi mogu se redovno pratiti događaji u školi, naći zanimljivi materijali, kao i važna obavještenja za nastavnike, đake i roditelje. Raškovićeva dodaje da je Ministarstvo prosvjete otvorilo novi školski portal na adresi www.skolskiportal.edu.me, na kome svaki nastavnik može da objavi svoj materijal bilo da se radi o lekcijama ili testovima, a u skladu sa tim i da pronađe zanimljive teme.
“Računarska učionica je dostupna svim nastavnicima za izvođenje nastave iz svog predmeta. Sve kolege su prošle obuku za rad na računaru. Za neke su to bila prva iskustva, dok su drugi znatno proširili postojeća znanja, odmah ih stavili u funkciju nastave i time podigli njen kvalitet. Takođe, nastavnici se služe laptovima i projektorima u svom kabinetu gdje projektuju ilustracije, pripreme i materijale iz elektronskih udžbenika”, kaže Danka Rašković. Ova škola je u saradnji sa Britanskim savjetom 2008. godine organizovala kviz takmičenje učenika IV razreda u poznavanju interneta i engleskog jezika. Takođe, u školi je kompanija T-com održala prezentaciju i popularizaciju interneta.
O opremljenosti računarima i njihovoj primjeni u nastavi razgovarali smo i sa Draganom Miranovićem, direktorom Srednje građevinsko-geodetske škole “Inž. Marko Radević” u Podgorici. Ova ustanova ima tri kompjuterske učionice, od kojih je prvu dobila od Ministarstva prosvjete početkom 2007. godine. Međutim, ispostavilo se da to nije dovoljno pa su od Direkcije za nekretnine kao donaciju dobili kompjutersku učionicu koja je namijenjena učenicima smjera geodetski tehničar – geometar, a u saradnji sa Njemačkim društvom za tehničku saradnju (GTz) uspjeli su da formiraju još jednu kompjutersku učionicu. Sve tri su opremljene najsavremenijim računarima koji sada u potpunosti zadovoljavaju potrebe ove škole, i s kojima je značajno unaprijeđena nastava. Pored predmeta primjena računara u građevinarstvu, arhitekturi i geodeziji, ove kompjuterske učionice koriste se i za ostale stručne predmete, kao i za nastavu informatike. One su uvijek u upotrebi i vrlo je rijetka situacija da je neka od njih slobodna. Puno ih koriste i profesori drugih stručnih predmeta, što nije slučaj i sa onima koji predaju opšteobrazovne predmete. Škola ima i nekoliko projektora i tri laptopa koji se stalno koriste kako u nastavi tako i za razne prezentacije škole. Miranović dodaje da je u saradnji sa GTz-om organizovana obuka za profesore stručnih predmeta koji su se obučavali za program “autoked”, tj. upotrebu računara u struci, dok je za profesore opšteobrazovnih predmeta obuka organizovana još 2001. Profesorica Lidija Drašković, građevinski inženjer, koja u ovoj školi predaje grupu građevinskih predmeta, smatra da dobra usklađenost nastavnog programa, savremene tehnike i broj časova učenicima omogućava da uspješno savladaju gradivo i tako odmah po završetku škole počnu da rade u nekom projektnom birou.
Za precizniju procjenu o tehničkoj opremljenosti crnogorskih škola, jedan od relevantnih podataka jeste odnos broja učenika i kompjutera u školama. Prije nekoliko godina bilo je 150 učenika na jedan kompjuter, sada je proporcija smanjena na 16:1, a predviđeno je da u budućnosti bude na jedan računar pet đaka. U Ministarstvu prosvjete tvrde da su sve srednje i veće osnovne škole opremljene adekvatnom kompjuterskom opremom, tako da 99% učenika pohađa škole u kojima postoje savremene kompjuterske učionice. Opremanje škola pratilo je dinamiku uvođenja reforme u obrazovanje. Sklopljen je ugovor sa kompanijom Majkrosoft, tako da je na svim računarima u obrazovnom sistemu instaliran legalan MS softver. Kada je riječ o zastupljenosti informatičkih sadržaja u obrazovnom sistemu, u osnovne i srednje škole uveden je po jedan obavezan predmet čiji sadržaji pokrivaju sticanje osnovne informatičke pismenosti. Pored toga, uvedeni su i izborni informatički predmeti. Međutim, neophodno je masovnije primjenjivati savremene tehnologije u ostalim nastavnim predmetima.
“Sada, kada se u svijetu puno govori o svestranoj primjeni računara u obrazovanju, i mi u Crnoj Gori, ako želimo da smo dio razvijenog svijeta, moramo voditi računa da svima u obrazovnom sistemu omogućimo razvoj na ovim načelima. Dobra strana čitave priče jeste da ne moramo biti sami i oslanjati se samo na sopstvene snage. U svijetu postoje korporacije koje su u sklopu svoje društvene odgovornosti sposobne i spremne da pomognu”, kaže Ranko Čabrilo, menadžer u kompaniji Majkrosoft za Crnu Goru, dodajući da je Ministarstvo prosvjete sa tom firmom još 2005. godine potpisalo “Memorandum o razumijevanju”.
Kroz svoj globalni program “Partneri u učenju” (Microsoft Partners in learning), Majkrosoft pomaže finansijski i tehnološki da nastavnici i učenici širom svijeta realizuju svoj potencijal koristeći snagu informacione i komunikacione tehnologije. Ovakav ugovor sa Majkrosoftom do sada je potpisalo 112 zemalja, da bi kroz njega bilo uključeno blizu sedam miliona nastavnika i oko 169 miliona učenika. Majkrosoft se obavezao da obezbjeđuje programe, tehničku i finansijsku pomoć i sarađuje sa institucijama obrazovnog sistema Crne Gore na ostvarivanju zajedničkih ciljeva, pa je 12. marta prošle godine potpisan i drugi memorandum o razumijevanju. U njemu su se Ministarstvo prosvete i nauke Crne Gore i korporacija Majkrosoft saglasile da “sarađuju u primjeni programa kroz zajedničku podršku razvoju zajednice znanja, stvaranjem naprednog okruženja za rad u školama, da promovišu digitalnu pismenost kao dio obrazovnog programa, razvoj radne snage i učenika, osposobljavajući ih za rad sa informacionim tehnologijama, te da pomognu premošćavanje digitalnog jaza razvijanjem digitalne pismenosti u školama i u slabo razvijenim društvenim zajednicama”.
Oprema brzo zastarijeva
Govoreći o kvalitetu nastave, nadzornica za informatiku u Zavodu za školstvo mr Vesna Bulatović ističe da su tokom prethodne i ove školske godine časovi informatike posjećeni u 14 osnovnih škola, dvije gimnazije, tri srednje stručne škole i Zavodu za rehabilitaciju invalidne djece i omladine. “U većini škola osnovni elementi nastavnog časa su zadovoljavajući i omogućavaju učenicima da razumiju materiju. Dobrim povezivanjem prethodnih znanja i praktičnih vježbi ostvaruju se solidna postignuća učenika. Međutim, u nekim školama je primjetno skromno poznavanje aj-si-tija od strane nastavnika, kao i nedovoljan rad na sopstvenom stručnom usavršavanju. Nastava informatičkih predmeta nestručno je zastupljena u velikom broju posjećenih osnovnih škola. Dodatna obuka nastavnika informatičkih predmeta omogućila bi osvježavanje znanja i postizanje aktuelnosti sa novim dostignućima iz oblasti aj-si-tija. Sve posjećene škole realizuju važeće obrazovne programe, ali je primjetan formalan pristup godišnjem planiranju nastave, bez unošenja specifičnosti i osvrta na realizaciju planiranog”, upozorava Bulatovićeva.
“U većini škola su neadekvatne pisane pripreme za čas, u kojima se navode oblici rada ali bez definisanih zadataka i aktivnosti učenika po vremenskim odrednicama. A dobra priprema za čas, pretpostavka je za uspješnu realizaciju nastavnog cilja na času”.
Inspekcijski nadzori su potvrdili, između ostalog, da je broj učenika u odjeljenju često znatno veći od broja računara u učionici, što onemogućava individualni rad i smanjuje nivo postignuća učenika. “U nekim školama neadekvatan raspored računara otežava percepciju učenika i održavanje nastave. Dio nastavnika ne angažuje se dovoljno da kreativno osmisli radni prostor i na taj način doprinese da učionički prostor bude podsticajan za učenje, kreativnost i rješavanje problema. Podjela učenika u grupe, uz odgovarajući preraspored postojećih računara i inventivnost nastavnika, znatno bi unaprijedila kvalitet nastave i dostizanje obrazovnih ciljeva. I pored svih napora uloženih u opremanje i afirmisanje informatike kroz redovni obrazovni sistem, u nedovoljnoj mjeri se daju stimulansi učenicima za dopunsku i dodatnu nastavu. Informatička oprema brzo zastarijeva, zato je treba optimalno iskoristiti. Jedna od specifičnosti nastave informatike u odnosu na ostale predmete jeste izražena razlika u početnom znanju između učenika, a u nekim slučajevima i u odnosu na nastavnike, pa je stalna obuka nastavnika neophodna”, zaključuje Bulatovićeva.
U popularizaciju aj-si-tija u obrazovnom sistemu Crne Gore dosta je urađeno, a za njegovo uspješno sprovođenje potrebno je još mnogo. Kako je planirano strategijom razvoja ove oblasti, neophodno je instalirati kompjutersku opremu u sve preostale, uglavnom male osnovne škole, preškolske ustanove i osnovne muzičke škole, a takođe instalirati i kompjuterske mreže. U većim školama treba opremiti po još jednu računarsku učionicu, zatim omogućiti pristup internetu u svim školama. U svim gradovima Crne Gore treba opremiti bar po jednu školu sistemom za učenje na daljinu, kao i centralnu lokaciju u Zavodu za školstvo. Sve visokoškolske institucije treba povezati na akademsku mrežu i omogućiti povezivanje svih osnovnih i srednjih škola poprečnom vezom, kao i povezivanje svih ostalih obrazovnih institucija na akademsku mrežu, nastaviti legalizaciju softvera. Među mnogobrojnim ciljevima razvoja aj-si-tija u Crnoj Gori do 2013. godine navedeno je obezbjeđivanje povoljnih uslova učenicima i studentima za nabavku kompjutera i jeftin pristup internetu, kao i da odnos računar-učenik bude 1:8.
O. Đuričković
Š. Begzić
J. Vukanović
Treba dorasti učenicima
Prenosimo i zanimljiv stav mr Božene Jelušić, profesorice maternjeg jezika i književnosti u Srednjoj školi “Danilo Kiš” u Budvi o korišćenju savremenih računarskih tehnologija:
– Prije dvije godine, nakon nastavne godine odsustva, škola u kojoj radim dobila je mnogo veći broj kvalitetnih računara, tako da su njima opremljeni i zbornica i mnogo više kabineta. Promjena koju sam uočila drugima nije bila vidljiva na prvi pogled, ali je, sasvim izvjesno, nastupila. Više kolega je naviklo na rad sa računarom; odjednom su otkrili nove mogućnosti, tražili su podatke, tragali po internetu, pravili vježbe na drugačiji način, ili dolazili do drugačijih nastavnih materijala. Djelovali su sigurnije i savremenije. Zapravo, približili su se takozvanoj Y-generaciji, odnosno mladima koji koriste savremene računarske tehnologije; često su sve vrijeme na mreži, a elektronska komunikacija je dominantan način njihove razmjene informacija. Zato nastavnik koji odbija da postane dio informatičkog društva naprosto ne može računati da bude dorastao generacijama sadašnjih učenika. Čak i elementarna činjenica – da ga učenici mnogo lakše mogu obmanuti, “skinuti” rad sa neke adrese, pročitati prepričani roman, prepisati esej – naprosto obavezuje nastavnika da sam ovlada njihovim poljem znanja. Bez obzira što mnogi nastavnici ne mogu računati na onu hitrinu kojom se mladi kreću svijetom mreže, njihova prednost mogu biti iskustvo i bolja mogućnost selekcije podataka. Tako i nastavnik, kao predstavnik X-generacije, može postati dostojan “suigrač” na polju nastave u 21. vijeku. Jer, naše vrijeme naprosto nameće potrebu da stalno učimo – u protivnom, često će nam biti onemogućeno čak i elementarno snalaženje u savremenom svijetu.
Dok se kod nas mnogi nastavnici još uvijek opiru potrebi da informtičke pretpostavke savremene škole što više odlože, u svijetu se već uveliko razmišlja o problemima koji nastaju zbog njenog pretjeranog korišćenja u školama. Naime, sve se češće događa da nastavnici živu riječ zamijene filmom, odnosno nekim video sadržajem, a porazni efekti vrlo se brzo uočavaju testiranjem učenika. Takođe, sve se češće govori o školi u kojoj će se nastava i ispitivanje izvoditi putem računara. Bez obzira na moguće prednosti, sasvim je izvjesno da bi takva škola zapostavila suštinske djelove ličnosti učenika. Drugim riječima, savremene računarske tehnologije nameću potrebu koja ipak nudi mogućnost da nastavnik pronađe ritam rada koji odgovara učenicima i odjeljenju. To znači da za cilj ima vještine koje treba razviti, a ne broj stranica koje treba pročitati. U gimnazije smo u isto vrijeme uveli i izborni predmet medijska pismenost, čiji je cilj da razvije kritički odnos učenika prema medijskim sadržajima, ali i potrebu da kontrolišemo polje njihovog uticaja.
Primjenjiva znanja
Učenici završnog razreda OŠ “Sutjeska” u Podgorici, Simona Đurović i Jovan Radunović kažu da su za tri godine izučavanja informatike kroz obavezni i izborne predmete stekli dosta znanja koja će primjenjivati u daljem obrazovanju i privatnom životu. Savladali su program za izradu dokumenata, zatim su koristili razne programe, izrađivali prezentacije, uređivali fotografije i istraživali crtež. “Na časovima je bilo zanimljivo, i uvijek smo dobijali nova saznanja. Nastavnice su primjenjivale praktične metode (projektori) da bismo što bolje shvatili gradivo. Takođe smo se držali tradicionalnog rada, tj. bilježenja u sveskama”, ističu Simona i Jovan, koji sada učestvuju u izradi veb-sajta njihove škole.
Aktivni tragaoci
Nevenka Vulić, učiteljica u “Sutjesci”, govorila je o značajnoj ulozi primjene računara u vaspitno-obrazovnom radu. “Svjesni smo neophodnosti računarske pismenosti u sadašnjem društvu i koliko nam se mogućnosti pruža, a na nama je da ukažemo djeci kako da to koriste. Ovaj vid rada uključuje i učenike mlađeg uzrasta, dopuštajući im da bolje upoznaju ’najsavremeniju igračku’. Kompjuter je izazov koji može djecu na najzabavniji način primamiti na učenje i uklopiti u nastavni proces, npr. sadržaji iz prirode i društva, učenje slova latinice na tastaturi, igra slagalica, pamćenja, čime se postiže pažnja, percepcija, mišljenje. Na ovaj način mogu se prezentovati i približiti brojni edukativni sadržaji i postići korelacija sa nekim nastavnim predmetima, i na taj način obogatiti znanje školarca. Ovako preneseni sadržaji prijaju djeci. Atmosfera je slobodnija, razmjena mišljenja intenzivnija, odnos sa nastavnikom ravnopravan i prijateljski. Učenici razvijaju samopouzdanje, samoinicijativu, demonstriraju veću odgovornost tako što postaju aktivni tragaoci”, kaže Nevenka Vulić.
Masovna obuka kasni
“Jedna od najvažnijih karika u efikasnom uvođenju aj-si-tija u obrazovni sistem jeste informatička obuka nastavnika. Ministarstvo je obučilo u većini škola po dva aj-si-ti koordinatora, čija je obaveza da obučavaju svoje kolege za rad na računaru. Takođe je izvršena obuka i za većinu nastavnika za izborne informatičke predmete u gimnazijama. Međutim, ozbiljan problem predstavlja to što kasni masovnija obuka nastavnika”, upozorava Radovan Rutešić.
Veoma brze promjene
“Majkrosoft” je sa partnerima iz obrazovnog sistema Crne Gore pokrenuo niz programa. Zajedno sa sektorom za informacione tehnologije Ministarstva prosvjete obrazuje se oko 200 nastavnika u koje je uključeno i formiranje i obrazovanje regionalnih aj-si-ti koordinatora. Zatim, sa Univerzitetom Crne Gore i Ministarstvom prosvjete, “Majkrosoft” je omogućio da svi, od prvog razreda srednje škole pa do posljednje godine fakulteta, dobiju besplatne imejl adrese i svoj prostor na internetu u sklopu projekta LiveŽEdu. Proizvodi saradnje su i onlajn časopis “Prozor”, regionalni projekat “Škole budućnosti”, konkurs “Kreativna nastava”.
Pomenimo i to da su Zavod za školstvo i “Majkrosoft” nedavno formirali projektni tim koji će pratiti i doprinositi razvoju primjene informacionih tehnologija u crnogorskom školstvu. Jedan od članova tog tijela je i nadzornica za informatiku u Zavodu za školstvo mr Vesna Bulatović koja naglašava da je aj-si-ti kompleksan i skup proces, počevši od izrade obrazovnih programa za informatičke predmete, preko obezbjeđivanja opreme i programa, formiranja kvalitetnog kadra, sve do primjene u nastavi. “Za aj-si-ti oblast karakteristične su veoma brze promjene, zato obrazovni programi moraju biti fleksibilni i spremni na to. U toku je preispitivanje obrazovnih programa za osnovne informatičke predmete”, najavljuje Bulatovićeva.
Odmakli od klasike
Elektrotehnička škola “Vaso Aligrudić” u Podgorici posjeduje preko 60 računara, od kojih je 50 smješteno u tri računarske učionice, tri tzv. pametne učionice, ima i kompletnu logistiku u računarskim učionicama, što podrazumijeva video-bimove, prateću periferiju i interfejs (štampači, skeneri, aplikativni programi i sl.). Takozvane pametne učionice opremljene su pametnim tablama koje omogućavaju efikasnu, interesantnu i popularnu varijantu nastavnog prikaza gradiva i tema. U pomenutim učionicama uveden je internet, tako da je dio nastave naslonjen na ovaj popularni vid učenja prepoznat kao e-learning, tj. učenje na daljinu. Učenici i profesori komuniciraju putem interneta, a predavanja i vježbe nalaze se na izabranim hostinzima i lako su dostupni učenicima. Osim ovoga, koriste i metod elektronskih medija (cede, fleš) pomoću kojih učenici uzimaju spremljena predavanja, kao i domaće zadatke, i na isti način ih vraćaju profesorima. Škola ima i tri multimedijalne učionice koje su posvećene prvenstveno izučavanju jezika, u kojima profesori putem multimedijalnih uređaja prikazuju dio nastavnog gradiva (recimo, prikazivanje scena filma vezanog za gradivo, ili pravilan izgovor lekcija iz stranog jezika). Osim ovoga, imaju posebnu mini salu za profesore, gdje mogu da spremaju predavanja, a takođe i modernu laboratoriju elektronike.
U ovoj školi ističu da im nije namjera da se stekne utisak da je klasičan vid nastave kod njih stvar prošlosti, ali žele da naglase da su veoma odmakli od njega.
